Select Page

Mičio Kaku misli da zna šta je Božji um

Mičio Kaku misli da zna šta je Božji um
Prenosimo sadržaj predavanja Mičija Kakua, profesora teorijske fizike na Gradskom univerzitetu u Njujorku, specijaliste iz oblasti teorije struna.

U istraživanjima naučnih pitanja, ponekad predvodi matematika a ponekad fizika. Ponekad se ove dvije nauke sretnu. Na primjer, u XVII vijeku, Isak Njutn je postavio jednostavno pitanje: Ako jabuka pada, da li onda pada i Mjesec? Ovo je možda jedno od najvećih pitanja koja su ikada postavljena od strane člana roda Homo sapiens, u 6 miliona godina od kada smo se rastali s majmunima.

Ako jabuka pada, da li i Mjesec pada? (Ako želite da prodiskutujete na temu, uključite se: Quora)

Isak Njutn

Isak Njutn je rekao: da – Mjesec takođe pada zbog zakona inverznog kvadrata, kao i jabuka. On je iznio objedinjujuću teoriju nebesa ali nije posjedovao matematiku da bi mogao da riješi problem Mjeseca koji pada. I šta je on uradio – izmislio je infinitezimalni račun, koji je dakle direktna posljedica rješavanja problema Mjeseca koji pada.

Kada se Račun uči po prvi put, upravo se računa kretanje tijela u padu, a tako je i Njutn izračunao pad Mjeseca, što je otvorilo oblast nebeske mehanike.
U stvari,  ovo je situacija gdje su se fizika i matematika spojile kao sijamski blizanci, rođeni zajedno iz praktičnog razloga – da riješe pitanje kako se izračunava kretanje nebeskih tijela.

Zatim, imamo Ajnštajna, sa drugačijim pitanjem: Kakva je priroda i porijeko gravitacije?

Ajnštajn je rekao da gravitacija nije ništa drugo nego posljedica zakrivljenosti kosmosa. Stoga, zašto ja sjedim na ovoj stolici? Normalna osoba bi rekla: sjedim zato što me privlači sila gravitacije.

Ali Ajnštajn je rekao: ne, ne, ne, ne postoji stvar kao što je privlačenje gravitacije. Zemlja je iskrivila prostor iznad moje glave i oko mog tijela i zato me kosmos pritiska uz stolicu.

ll

Da sažmemo Ajnštajnovu teoriju – gravitacija ne privlači već kosmos pritiska. Ali, pritiskanje tkanja prostora i vremena zahtijeva diferencijalni račun koji je jezik zakrivljenih površina.

Tako da ponovo imamo situaciju gdje su matematika i fizika tijesno povezane, ali ovog puta je matematika prednjačila – prvo je došla teorija zakrivljenih površina. Ajnštajn je uzeo tu teoriju i uvezao je u fiziku.

Dalje, imamo teoriju struna. Ispostavlja se da su se matematika i fizika, prije 100 godina, razdvojile. U stvari, kad je Ajnštajn predložio specijalnu teoriju relativnosti, 1905. godine, to je takođe bilo i vrijeme rađanja topologije – topologije hiperdimenzionalnih objekata, sfera u 10, 11, 12, 26, koliko god dimenzija hoćete. Tako su se matematika i fizika razdvojile.

Matematika je krenula ka hiperprostoru i matematičari su rekli: A-ha! Konačno, našli smo oblast matematike koja nema apsolutno nikakvu primjenu. Matematičari se ponose beskorisnošću, oni vole da su beskorisni, to je njihov orden hrabrosti – biti beskoristan. Rekli su da je najbeskorisnija stvar od svih teorija diferencijalne topologije i viših dimenzija.

Fizika se za to vrijeme gegala: završili smo pitanje atomske bombe, riješili smo oko zvijezda, sredili smo laserske zrake.

Ali nedavno, otkrili smo Teoriju struna, a Teorija struna postoji u 10 i 11-dimenzionalnom hiperprostoru. Ne samo da su ove dimenzije super, one su super-simetrične.

Nova vrsta brojeva o kojima matematičari nikada nisu govorili rađa se kroz Teoriju struna. Zovemo je Teorija superstruna.

Dakle, matematičari su bili patosirani, bili su u šoku, jer odjednom, iz fizike se rodila nova matematika. Super-brojevi, super-topologija, super-diferencijalna geometrija. Odjednom, imamo super-simetrične teorije koje proizilaze iz fizike i koje su donijele revoluciju u matematici.

Stoga, cilj fizike, kako mi mislimo, jeste da pronađe jednačinu, možda ne dužu od 2cm, koja će nam dozvoliti da ujedinimo sve fizičke zakone i dozvoliti nam da pročitamo Božji um. Šta je ključ te jednačine: super-simetrija, simetrija koja je proistekla iz fizike a ne matematike i koja je šokirala svijet matematike.

Ali vidite, na kraju je to sve čista matematika tako da bi konačno rješenje bilo da je Bog matematičar. I, ako čitate “Božji um” (Ajnštajn), mi u stvari imamo kandidata za Božji um. Mi vjerujemo da je to kosmička muzika, muzika struna koje vibriraju kroz 11-dimenzionalni hiperprostor. To je Božji um.

Izvor i video predavanje: http://bigthink.com/dr-kakus-universe/math-is-the-mind-of-god

POZIV: Ukoliko možete da razvijete neki argument za ili protiv iznijetog u članku, pozivamo vas da to i uradite. Pošaljite svoj video / audio zapis s pojašnjenjem ili napišite komentar na ovaj članak.

Pošalji nam svoju priču

 

Verification

About The Author

Pratite nas:

O Portalu:

Dani Nauke su naučno-popularni portal Ministarstva nauke Crne Gore, kreiran u saradnji sa naučnom zajednicom. Ideja za kreiranje ovog portala nastala je kao odgovor na veliko interesovanje javnosti za festival Otvoreni Dani Nauke i potrebu da se o nauci na popularan način govori i nakon njega, tačnije 365 dana u godini.

Pin It on Pinterest

Share This

Podijeli sa prijateljima!

Sviđa vam se članak? Podijelite ga sa prijateljima!