Select Page

Hajzenberg i Bor: Susret koji će ispisati stranice istorije

Hajzenberg i Bor: Susret koji će ispisati stranice istorije
 Piše: Aleksandra Stanković
v

Suprotnost nekog tačnog tvrđenja jeste pogrešno tvrđenje. Ali suprotnost neke duboke istine može da bude opet duboka istina, citiraće Hajzenberg u svojoj autobiografiji i svojevrsnoj intimnoj ispovijesti, “Fizika i Metafizika”, svog dugogodišnjeg mentora i prijatelja Nilsa Bora. Upravo ovim riječima može se opisati kontroverzni susret iz 1941. godine, kada će čuveni njemački fizičar obavijestiti svog učitelja o pravljenju atomske bombe.

Verner Hajzenberg (1901-1976) jedan je od osnivača kvantne mehanike i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku. Doktorirao je 1923. godine, a već kao dvadesetšestogodišnjak postavljen je za redovnog profesora teorijske fizike u Lajpcigu. Uz Hajzenbergovo ime vezuje se čuveni princip neodređenosti, po kome se tvrdi da nije moguće istovremeno odrediti i položaj i brzinu čestice sa apsolutnom tačnošću, što je ukazalo da je ljudsko mjerenje (i uopšte naš pokušaj sagledavanja svijeta) itekako ograničeno.

hajzenberg

Verner Hajzenberg

Njegov naučni rad obilježiće saradnja sa najistaknutijim naučnicima toga doba: Ajnštajnom, Šredingerom, Plankom, Paulijem, a sa danskim fizičarem Nilsom Borom ostvariće veliko prijateljstvo.

Bora upoznaje na višednevnoj konferenciji, koju su prozvali “Borov festival” u Getingenu 1922. godine, gradiću vila i vrtova na padini Hajnberga. Prvi susret ostaće urezan zauvjek u Hajzenbergovom sjećanju. Bor je govorio prilično tiho, sa mekim danskim naglaskom u prepunoj sali.

Poslije svake brižljivo sročene rečenice iskrsavali su dugi nizovi misli, od kojih je izgovoren početak, dok se kraj gubio u polumraku - za mene veoma uzbudljivog filozofskog razmišljanja - zapisaće kasnije Hajzenberg u svom dnevniku.

Ono što ga je najviše fasciniralo kod svog mentora je sposobnost da počne razmišljanje pretpostavkama koje sadrže protivurječnosti. Prema njegovim riječima, kvantnu mehaniku, tada još uvijek revolucionarnu i kontraintutivnu za brojne fizičare starog kova, pa i samog Ajnštajna, Bor je upotrebljavao kao što se slikar služi bojom i četkicom. Boja i četkica nikad ne određuju sliku; boja nije stvarnost. Ali ako čovjek, poput umjetnika, ima sliku prethodno pred duhovnim očima, onda je on uz pomoć boje i četkice, možda i nesavršeno, može i drugima učiniti vidljivom.

HeisenberBohr1

Hajzenberg i Bor

Svoj svijet, misli i snove, Nils će podijeliti sa Hajnzenbergom, a duge višegodišnje šetnje po Kopenhagenu i boravci u njegovom domu oplemeniće svaki segment njihovih života, ponajviše naučni. Raspravljalo se o umjetnosti, jeziku, filozofiji, pa i smislu života. Potonje rasprave završavale su se Nilsovom doskočicom da nema smisla reći da život nema smisla. Ipak, na kraju su se uvijek vraćali jedinoj ljubavi, kvantnoj mehanici, čije stranice će zauvjek ostati ispisane mislima i djelima dvojice velikana.

Ova bajka dobiće zaplet u jesen 1941. godine, kada je Hajnzenberg otišao da održi predavanje u Kopenhagenu na poziv njemačke ambasade. Taj događaj će u narednim decenijama biti predmet raznih spekulacija. Po Hajzenbergovom sjećanju, priča o atomskoj bombi i uranu povela se na putu do Borove kuće.  U svojoj autobiografiji piše da je ubjeđivao Bora da su za to potrebne ogromne tehnološke investicije, te da Njemci nijesu bili blizu pravljenja bombe. Nils je odmah poslije prvih nagovještavaja bio zaprepašćen ovim saznanjem, a i rezigniran zbog njemačkih trupa koje su okupirale njegovu zemlju. Navodno, Hajzenberg nije stigao da ispriča drugu stranu, onu koja se nije ticala politike Rajha, već samo nauke.

Hajzenberg je vodio program njemačkog nuklearnog naoružanja za vrijeme nacističkog režima, ali ostalo je nepoznato u kojoj mjeri je podržavao ovu ideju.
Razgovor između Bora i Hajzenberga obrađen je i u drami Majkla Frejna Kopenhagen. Napisaće, godinama nakon rata, da mu je bilo istinski teško što su njemački naučnici bili izolovani i što je morao da prekine prijateljstvo sa Borom.

werner-heisenberg_MJsY5

Vlada Njemačke će 1942. godine odlučiti da se radovi na reaktoru nastave u značajno manjem obimu. Projekat izgradnje atomske bombe je zahtijevao mnogo novca i vremena, koje Treći Rajh nije mogao priuštiti. S tim u vezi, i Ajnštajn će izjaviti da ne bi pisao pismo američkom predsjedniku Ruzveltu da je znao da Njemci neće uspijeti da naprave bombu. Mnogi istoričari tvrde da je postojao pasivni otpor od strane njemačkih fizičara u kreiranju užasa i strave koji će pogoditi Hirošimu na kraju rata.

U prilog toj tezi govori i slučaj Farm Hol.  Na ovom mjestu u Engleskoj, 1945. godine zarobljeno je na kratak period deset njemačkih fizičara, među kojima i Hajzenberg, koji je navodno uhvaćen posljednji. Prema njima se nije postupalo kao prema zatvorenicima. Naprotiv, naučnici su nastavljali rasprave i radove, kao da se nalaze u nekoj laboratoriji. Kada im je rečeno da je bačena atomska bomba, ostali su nijemi. Hajzenberg će zapisati da se bojao da će Oto Han izvršiti samoubistvo, zbog otkrića cijepanja urana, pronalaska koji je omogućio pravljenje atomske bombe. On to ipak neće učiniti, štaviše, postaće prvi predsjednik Društva Maksa Planka u poslijeratnoj Njemačkoj.

Hajzenberg piše da su u tadašnjim razgovorima konstatovali da za pojedinca kome je naučni ili tehnološki napredak postavio važan zadatak, nije dovoljno da misli samo na taj zadatak, već da rješenje mora da sagleda kao dio velikog razvoja, odnosno, da mora postojati odgovornost naučnika za rukovođenje naukom i pronalascima u društvenom kontekstu.

Kontroverzni sastanak pokušaće da dobije svoj epilog 1947. godine kada je britanski oficir upriličio tajni susret Hajzenberga i Bora u Kopehagenu, kako bi se prisjetili detalja razgovora iz 1941. On je htio da prikupi podatke o njihovom tajnom sastanku, pod izgovorom da Sovjeti planiraju otmicu Oto Hana i Hajzenberga. Njemački fizičar je tom prilikom rekao da je dijalog izblijedio u njihovim sjećanjima. Dodatno, Bor nije mogao da se sjeti nijedne pojedinosti koja bi bila krucijalna za rasplet klupka. Tako će misterija o njihovom susretu ostati kao plamičak vatre koji gori do današnjeg dana.

Radovi, konsultacije i saradnja sa Borom obnoviće se opet u Kopenhagenu, i to u ljeto 1952. godine kada će se grupa najeminentnijih naučnika sastati radi izgradnje najvećeg akceleratora čestica u Ženevi, koji će docnije potvrditi brojne teorije iz domena kvantne mehanike.

Ovaj istorijski susret sigurno će zauvijek ostati u znaku Hajzenbergovog principa neodređenosti: taman kad smo pomislili da smo uhvatili fakte, izmakla nam je suština.

Pošalji nam svoju priču

 

Verification

About The Author

Pratite nas:

O Portalu:

Dani Nauke su naučno-popularni portal Ministarstva nauke Crne Gore, kreiran u saradnji sa naučnom zajednicom. Ideja za kreiranje ovog portala nastala je kao odgovor na veliko interesovanje javnosti za festival Otvoreni Dani Nauke i potrebu da se o nauci na popularan način govori i nakon njega, tačnije 365 dana u godini.

Pin It on Pinterest

Share This

Podijeli sa prijateljima!

Sviđa vam se članak? Podijelite ga sa prijateljima!