Select Page

Da li smo satkani od zvjezdane prašine?

Da li smo satkani od zvjezdane prašine?
Autor: Aleksandra Stanković
“Mi smo način na koji kosmos zna sa sebe. Jedan dio naših bića zna da je ovo mjesto odakle smo potekli. Mi čeznemo da se vratimo. I možemo, jer je kosmos u nama. Mi smo napravljeni od zvijezda”. Tako je govorio Karl Sagan, američki astronom i veliki popularizator nauke, u jednoj epozodi njegove čuvene emisije “Kosmos”.

Zvuči nadasve impresivno: čovjek je satkan od zvjezdane prašine! Nekome će se ovo činiti kao romantični stih, ali astronomija kaže da ta pjesma itekako ima naučno uporište. Štaviše, mi sami smo, simbolično, velika svemirska poezija.

Naš organizam, kosti, koža i drugi djelovi tijela sastavljeni su od atoma, a atomi ugljenika, kiseonika i azota u našem tijelu su primarno nastali u zvijezdama.

Nakon Velikog praska postojali su samo vodonik i helijum. Svi ostali elementi koje znamo, kaže nauka, nastali su kasnije eksplozijom unutar zvijezda. Kada zvijezda eksplodira stvori se supernova i tada se u svemir ispusti velika količina zvjezdane prašine. Iz te prašine, koja se skupljala i međusobno privlačila, stvorene su planete. Tako je nastala i naša planeta – Zemlja. Stoga, svi elementi na Zemlji, od kojih smo i mi sastavljeni, nekada su bili unutrašnjost zvijezda.

zvjezdana prašina

Saganov inspirativni govor temelji se na činjenici da su atomi ugljenika, azota i kiseonika, kao i atomi drugih teških metala, nastali u generaciji zvijezda od prije 4,5 milijarde godina. Ljudi, životinje, i većina materije na Zemlji nastali su upravo od ovih elemenata.

Organska materija sadrži ugljenik koji je originalno stvoren u zvijezdama. Svemir je bio prvenstveno sačinjen od vodonika i helijuma, a ugljenik je stvoren naknadno, tokom milijardi godina.

Kako protiče proces: kada istroši zalihe vodonika, masivna zvijezda eksplodira u “supernovu”, koja može biti milijardu puta sjajnija od Sunca. Prilikom tako velike i masivne eksplozije u svemiru se stvara veliki oblak prašine, gasa i drugih materijala, koji variraju u zavisnosti od sastava supernove. Prašina se vremenom raspršuje u međuzvjezdanom prostoru.

difference-between-nova-supernova_23ff70f2433c7763

Dosadašnji nalazi ukazuju da se najstarija zvijezda sastojala isključivo od vodonika i helijuma, sa kiseonikom i ostalim teškim metalima koji su nastali iz eksplozija supernove (Cosmic Collisions: The Hubble Atlas of Merging Galaxies, Springer, 2009).

“Mi smo zvjezdana prašina”, pjevušila je svestrana kanadska kantautorka Džoni Mičel na Vudstoku, još davne 1969. godine. Njeni stihovi, potaknuti hipi valom, poručivali su da smo svi, premda svako poseban na svoj način, povezani fizički, a i metafizički. Svojevrsna zahvalnost svemiru, onome šta čovjek jeste, ali i podsjećanje na to odakle smo došli.

Karel Šrijver, holandski astronom, član NASA i autor knjige “Living With the Stars: How the Human Body Is Connected to the Life Cycles of the Earth, the Planets, and the Stars”, kazao je u jednom intervjuu za National Geographic – da, Džoni je bila u pravu. Sve što jesmo, što postoji na Zemlji, originalno potiče od zvjezdane prašine i konstantno lebdi kroz i oko nas. To nas povezuje sa svemirom.

“To je jedno od najvećih iznenađenja u knjizi. Zaista ne shvatamo koliko smo nestalni, činjenicu da su naša tijela napravljena od ostatka zvijezda i masivnih eksplozija u galaksiji. Sav materijal u našem tijelu potiče od zvjezdane prašine, koji je pronašao je put do biljaka i hranljivih stvari koje su nam potrebne za sve što radimo: mislimo, pokrećemo se i rastemo”, objasnio je Šrijver.

Zvijezde se ponašaju poput nuklearnih reaktora: uzimaju gorivo i pretvaraju ga u nešto drugo. Vodonik je formiran u helijum, a helijum je ugrađen u ugljenik, azot, kiseonik, gvožđe i sumpor, sve od čega smo sastavljeni. Kada se zvijezde bliže kraju života, one nabubre i opet padaju zajedno, izbacajući vani velike slojeve. Ako je zvijezda dovoljno teška, eksplodiraće u supernovu.

Prema njegovim riječima, većina materijala od kojih smo satkani dolazi iz umirućih zvijezda, ili onih koje su uništene u eksploziji. Međutim, zvjezdane eksplozije se nastavljaju. Neke stvari su u nama stare koliko i sam univerzum, a druge su pak su sletjele prije možda samo nekoliko stotina godina. I sve se to nalazi u našim tijelima.

Sjetite se svih ovih nevjerovatnih stvari sljedeći put kada budete gledali nebo. Sav život na Zemlji, atomi u našem tijelu, stvoreni su u zvijezdama koje su već mrtve. I baš kao u nekoj pjesmi, mi smo prošlost, zagledana u svoju još dalju prošlost.

Pošalji nam svoju priču

 

Verification

 

About The Author

Pratite nas:

O Portalu:

Dani Nauke su naučno-popularni portal Ministarstva nauke Crne Gore, kreiran u saradnji sa naučnom zajednicom. Ideja za kreiranje ovog portala nastala je kao odgovor na veliko interesovanje javnosti za festival Otvoreni Dani Nauke i potrebu da se o nauci na popularan način govori i nakon njega, tačnije 365 dana u godini.

Pin It on Pinterest

Share This

Podijeli sa prijateljima!

Sviđa vam se članak? Podijelite ga sa prijateljima!